Iz događaja u događaj sve je jasniji gubitak društvenog kompasa Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. To dakako ne znači da im je politička platforma također dezorjentira, čak štoviše, ona postaje otvoreno navijačka i krajnje destruktivna kada su u pitanju legitimno izabrani zastupnici Sveučilišta u Zagrebu.
Umjesto da se bavi pitanjima socijalnog i materijalnog statusa zaposlenika koji mu plaćaju mjesečnu članarinu, Vilim Ribić „proziva“ rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa oko stvari koje očito uopće ne razumije, ali se servilno stavlja u funkciju plaćenika određenih političkih grupacija i centara moći. Oglašava se po pitanju stvari koje nisu njegova primarna djelatnost, dok istovremeno ne organizira potporu za asistente kojima prijeti izlazak iz sustava te na taj način prepušta taj vrući krumpir hrvatske znanstvene zbilje na brigu upravo rektoru kojeg proziva. Upravo radi dobre organizacije poslovanja rektor Boras, kojega Ribić često i prostački napada, uspješno je sanirao jedan od gorućih problema zagrebačkog Sveučilišta i spriječio masovni „odljev mozgova“, no kako se čini nije na političkoj strani koju tako poslušno zastupa Ribić.
Uopće nije jasno s kojim to argumentima Ribić raspolaže kada optužuje Borasa da „sveučilište pretvara u privatno zabavište“? Taj opasan i svakako utuživ navod Ribić izvlači iz konteksta pokrenutih upravnih nadzora, ne navodeći pri tome tko ima prava isti uopće pokrenuti. Legitimno izabrani rektor Sveučilišta u Zagrebu mora poslovati po važećim zakonima RH, a ne prema željama “Ribićeve družine”.
Tzv. “opće dobro” koje tako ležerno spominje, značilo bi kršenje državnih propisa, no valjda to Ribiću ne predstavlja neki problem.
Ali onda odlazi i korak dalje te komentira i mogući pravni pravorjek, jer je i sam svjestan pogrešne preambule koju uporno u javnosti nameće i s čime je uporno obmanjuje. Tako pravni epilog ove nakaradne igre politički instruiranih klaunova definira kao samovolju Sveučilišta i kao negaciju pravne države i kao prijetnju društvu! Dakle, poslujete li po zakonu, poslujete li po principima radnog i stručnog morala, ali ne i prema uzusima dirigentske palice grupacije kojoj je Vilim Ribić prva violina, postajete samovoljni anarh!? Već toliko puta viđena predstava da možemo zaključiti kako reprize više ne mogu zadovoljiti hrvatsku javnost. Pitamo se jesu li članovi Ribićeva sindikata svjesni da upravo oni financiraju ovakvo trećerazredno bezobrazno ophođenje, mimo svake akademske i kulturne općeljudske razine?
Gospodin Ribić je pretvorio sindikat u vlastitu političku i ideološku stranku s očitim političkim ambicijama, pa ga pozivamo da se onda konačno i kandidira na sljedećim izborima, a ne da u to ime kukavički zloupotrebljava sindikat. Brigu o radnicima, koju ne znamo kada i gdje je zadnji puta iskazao, neka prepusti onima koji to smatraju plemenitim činom.

S poštovanjem,
Predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata,
doc.dr.sc. Vlatka Vukelić