Nezavisni sindikat znanosti i ministrica Divjak prošle su godine potpisali novi Kolektivni ugovor za resorno područje: znanost i visoko obrazovanje.

On je u provedbi po određenim člancima stupio na snagu ovih dana. Dakle, to su dva institucionalna subjekta koja su netom dogovorila strategiju, planiranje i financiranje kadrovske politike na sveučilištima, znanstvenim institutima i slično. Iako je većina članstva, ali i akademske zajednice ostala zbunjena pojedinim definicijama iz Kolektivnog ugovora, Sindikat je obećao izmjene i dopune u dogovoru s Ministarstvom / Divjak. Izmjene i dopune koje je članstvo na terenu direktno zahtijevalo su izostale, što znači da Kolektivni ugovor nije regulirao stavke koje je imao prilike definirati.

Postojala je mogućnost da se ovim ugovorom definiraju i stavke radnih prava za tzv. administrativno osoblje u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, no samo je potpisnicima ugovora jasno zašto to nije učinjeno. Kolektivni ugovor je krajem prosinca 2018. predstavljen kao genijalan dogovor Vilima Ribića i Blaženke Divjak. Pohvale su prštale s obje strane, no ne i od članstva. Ni godinu dana nakon što su strane potpisnice propustile sastaviti i potpisati kvalitetan i primjenjiv Kolektivni ugovor, a što nisu učinili, sindikat potpisnik najavljuje štrajk. Da stvar bude luđa, štrajk svojim izjavama deklarativno podupire i sama resorna ministrica. Postavlja se pitanje što su ti subjekti radili prije godinu dana kada su zaboravili pitati sindikalno članstvo što i kako poboljšati uvjete rada te zašto danas organiziraju štrajk, ako smatraju da su vrhunski odradili svoj posao? Teško je razmišljati da su u sprezi, jer bi to bilo protuprirodno i stavilo bi djelovanje sindikata u političke svrhe što je nedopustivo. No onda smo prisiljeni razmišljati na način da netko svoj posao ne radi dobro, što je legitimno, ali je nedopustivo da sindikalna zajednica (članstvo!) bude talac lošeg poslovanja.

Ako je Kolektivni ugovor iz 2018. godine loš, Sindikat potpisnik jasno treba reći kako je odradio loš posao te to izrijekom navesti kao povod štrajku. Floskula o povećanju koeficijenta ili soliradizacija sa sindikatima koji su već u štrajku nisu dovoljno valjani argumenti za članstvo, kojem nije jasno zašto plaća svoje sindikalne predstavnike koji su situaciju doveli do apsurda.

„Super-hik“ varijanta štrajka nije prihvatljiva, a članstvo nije marioneta u igri velikih.

Zadnja ili prva linija obrane od obmane su zdrav razum i otpor na bilo kakvu vrstu prisile. Koristite se tim oružjem kada vam institucije ponude “štrajk” u službi njezina visočanstva.

Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić,

predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata