AMICUS CERTUS IN RE INCERTA CERNITUR

Ovo je jedna od najizazovnijih akademskih/školskih godina u novijoj hrvatskoj povijesti. Sličnu situaciju imali smo jedino za Domovinskoga rata, kada su osjećaji straha, tjeskobe i neizvjesnosti bili skoro identični ovima danas. Razlika je bila jedino u vidljivom neprijatelju, koji je danas jednako učinkovito razoran, iako uočljiv tek mikroskopom.

U jesen 1991. mnogi od nas mislili su da napuštaju svoje domove zauvijek, dok gotovo nitko nije vjerovao da će se hrvatsko stanovništvo vrati u Hrvatsku Kostajnicu ili Vukovar. Nakon puno muke, izgubljenih života, mnogo strepnje, to se ipak dogodilo. Tako će i ova situacija kojoj svjedočimo danas proći. Život se ne može zaustaviti. Najbolji dokaz tome su porodi u automobilima pred Petrovom bolnicom netom nakon potresa. Svjedočimo mnogim gestama, ljudi plješću, plešu, pjevaju, ali velik dio njih i radi. Sve javne službe dorasle su trenutku, a ovim putem želim se osvrnuti na rad znanstvenog i nastavnog osoblja, kao i pripadajuće administrativne infrastrukture.

Iako smo fizički “odrezani” jedni od drugih, ljudi čine velike napore da nastava teče neometano, da se ne gube dragocjeni dani, da se ne gomila nastava te da naša djeca ne budu zakinuta za ustavnu kategoriju: pravo na učenje. Pokrenut je golem aparat, ljudi su izuzetno ozbiljno shvatili svoju ulogu, a naša djeca i studenti iznimno su zainteresirani i disciplinirani. Kao da su osjetivši mogućnost gubitka tog privilegija svi zajedno odlučili prkositi ovim ludim vremenima s obilježjima opće katastrofe. Jedan dio znanstvenih i nastavnih objekata stradao je u potresu i predstavlja posebnu tragediju.

Svim srcem se nadamo kako će se iznaći interventni sredstva za što brže osiguravanje održavanja nastave u alternativnim objektima, a sigurni smo i da će se akademska zajednica solidarizirati u tim naporima. Uvijek smo bili najsolidarniji kada je najviše trebalo, a tako će biti i sada. Danas više nitko ne razmišlja o štrajku, danas svi razmišljamo o našem radu i želji da što prije vidimo naše studente, đake i kolege te da im nastavimo prenositi znanje s još većim entuzijazmom. Fiat lux!

Predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata,

Doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.