Naša je misija zaštita radnih prava i dostojanstva svih akademskih radnika

U kolovoškom broju hrvatskih sveučilišnih novina Universitas, broj 130, na str. 9 objavljen je razgovor s predsjednicom Hrvatskoga sveučilišnoga sindikata doc. dr. sc. Vlatkom Vukelić. Prenosimo ga u cijelosti.

Razgovarala: Tatjana Klarić Beneta

Kako je došlo do osnivanja Hrvatskoga sveučilišnoga sindikata? Koji su bili razlozi osnivanja?

Hrvatski sveučilišni sindikat osnovan je 2017. godine u okolnostima turbulentnih zbivanja, kako u hrvatskome društvu, tako i u sustavu visokoga školstva i znanosti. Neposredni poticaj za osnivanje novoga sindikata bilo je nezadovoljstvo zbog neodgovorna ponašanja čelnika i tijela sindikata koji zastupa djelatnike u tom području. Na osnivanje su nas potaknule njihove skandalozne odluke i još skandalozniji javni istupi, iritantna dociranja, nametljiva i nekompetentna arbitriranja u pravnim, etičkim, stručnim i drugim pitanjima, provođenje nelegalnih štrajkova, uplitanje u upravljačku strukturu i poslovne politike visokoobrazovnih ustanova, politikantstvo itd. Najružnije od svega bilo je unošenje i ideoloških razdora u radničku populaciju i podjela na naše i njihove, za što nema mjesta u sindikalnoj djelatnosti. Pritom su sustavno zanemarivali temeljnu sindikalnu misiju zaštite konkretnih radnih prava i odgovorne brige za sustav u cjelini. Kao što vidite, razloga za osnivanje nove i proaktivne sindikalne platforme bilo je napretek.

Kako vidite misiju Vašega sindikata?

U našoj je misiji briga o socijalnim i gospodarskim uvjetima radnih ljudi kojima je zadaća unapređivati hrvatsko društvo u obrazovanosti, humanosti i blagostanju. Dok se oni bave znanstvenim i nastavnim radom, dok obrazuju buduće naraštaje i kreiraju nove mogućnosti za naše društvo u svojim institucijama, sindikat je mjesto gdje se zajednički brinemo o radnim pravima i borimo za život dostojan čovjeka. U tu se sliku uklapa i naš rad na stvaranju dugoročne vizije hrvatske sveučilišne i znanstvene zajednice i zalaganje za pozitivne promjene u sveučilišnom i znanstvenom sustavu. Razobličavanje i otklanjanje neadekvatnih rješenja koja se nude, poput najnovijega skandaloznoga Kolektivnoga ugovora, za nas predstavljaju pravi izazov. Ne zanemarujući ni jednoga aktera akademske zajednice, posebnu brigu posvećujemo mladima koji su tek ulaze u sustav kao i profesorima i znanstvenicima koji su na izlazu iz sustava i odlaze u mirovinu. Cilj je naših sindikalnih podružnica stvaranje pozitivne radne klime, zaštita radnih prava unutar zakonske regulative, koja hrvatskom radniku mora biti potpora, pogotovo u teškim i nesigurnim vremenima. Istodobno naši članovi svakodnevno rade na rješavanju konkretnih problema u svojim radnim sredinama.

Sveučilišni sindikat aktivno se uključio i u rješavanje konkretnih problema na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Imate li uopće podružnicu na Filozofskom fakultetu?

Imamo. Na Fakultetu djeluje tiha, ali veoma agilna podružnica. Naši članovi, ali i drugi zaposlenici Fakulteta redovito su nas upozoravali na brojne nepravilnosti u upravljanju ovom institucijom, na razne oblike diskriminacije, na širenje atmosfere straha i stvaranje nezdrava radnoga okružja. S obzirom na to da je riječ o respektabilnoj akademskoj ustanovi, tradicionalno okrenutoj istraživanju društva i humanističkih vrijednosti, u početku je to kod nas koji dolazimo s drugih institucija izazivalo nevjericu, ali nakon uvida u dokumentaciju koja nam je dostavljena, ostali smo zgroženi. Postalo je jasno da se ne radi o pojedinačnim ispadima nego o sistemskoj devijaciji koja je preko dekanice i njene uprave zahvatila cijelu instituciju. Hrvatski sveučilišni sindikat s posebnom je zabrinutošću pratio masovno kršenje radničkih, a i ljudskih prava na toj instituciji.

Kako mislite masovno?

Pravomoćna presuda za mobing profesora Čovića razotkrila je široj javnosti tek „vrh sante leda“ u moru progona i zlostavljanja nepodobnih djelatnika, kako smo naveli u najnovijem priopćenju sindikata. Na masovni i sustavni progon neistomišljenika na Filozofskom fakultetu upozorili smo još u studenom prošle godine, u priopćenju koje je sindikat izdao povodom donošenje prvostupanjske presude za mobing. Tada smo naveli i dio imena onih koji su došli pod udar uprave Filozofskoga fakulteta: akademik Mislav Ježić, akademik Krešimir Nemec, prof. Drago Roksandić, prof. Mirjana Matijević-Sokol, prof. Željko Holjevac, prof. Jadranka Lazić-Lasić, doc. Aleksandra Mindoljević Drakulić, doc. Domagoj Brozović, Filip Šimetin Šegvić i drugi.

Tamo među žrtvama niste naveli prof. Borisa Olujića, povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika na Filozofskom fakultetu. Je li to bilo s nekim razlogom?

Nije to bio sistematski nego tek ilustrativni popis žrtava. Nema tu ni namjere ni razloga, osim možda neshvatljivosti takva postupka uprave. Doista je teško shvatiti da dekanica jedne humanističke institucije progoni i zlostavlja neistomišljenike, a još je teže shvatiti da mobingira čak i one koji su po službenoj dužnosti branili žrtve mobinga. Nije prof. Olujić jedini koji je „ispao“ s toga popisa. Konačni popis progonjenih u „ekscesnom mandatu“ dekanice Vlahović-Štetić bit će znatno širi. Službe našega sindikata upravo istražuju neke posebno teške slučajeve mobinga iz toga mandata. O nalazima ćemo najvjerojatnije izvijestiti i širu javnost.

Možete li nam barem otkriti njihova imena?

Sve u svoje vrijeme.

Kad ste već spomenuli neshvatljivost, je li Vam shvatljivo da podružnica NSZVO-a podržava dekanicu u progonu povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika?

Poduža je lista neshvatljivosti u svezi sa zbivanjima u „ekscesnom mandatu“ i u svezi s neslavnim epilogom. Neshvatljivo je ne samo to što ste naveli u pitanju nego i ukupno postavljanje dotičnoga sindikata u aferi mobinga na Filozofskom fakultetu. Kako je moguće da čelnik sindikata relativizira pravomoćno dokazani mobing tvrdnjama da to nije ništa, da se to može dogoditi svakome i sl. Nemoguće i neshvatljive stvari događale su se ne samo u tom sindikatu nego i šire u reakcijama na presudu u kojima su krivim proglašavani ne samo žrtva mobinga nego i sutkinja koja je donijela presudu, pravosuđe kao takvo i mnogi drugi, samo ne oni koji su mobing počinili.

Smatrate li opravdanom odluku rektora i Senata o suspenziji dekanice zbog presude za mobing?

I Vaše je pitanje neshvatljivo, zato ću odgovoriti protupitanjem: smatrate li mogućim da dekanica, kojoj je pravomoćnom sudskom presudom utvrđen mobing nad djelatnikom fakulteta, u ovom slučaju nad uglednim i zaslužnim profesorom Sveučilišta, i dalje obnaša tu dužnost? Naš sindikat je još u studenom 2019., nakon donošenja prvostupanjske presude, javno zatražio od dekanice Vlahović-Štetić da podnese neopozivu ostavku. Zahtjev smo temeljili na iscrpnom obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su detaljno opisane činjenice i način provođenja dugotrajnoga i ustrajnoga zlostavljanja. Smatram da je dekanica zbog nepodnošenja ostavke zaslužila i dodatnu – etičku osudu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.