Hrvatski sveučilišni sindikat uputio je komentar na Obrazac prethodne procjene učinka propisa za Nacrt Zakona o radu Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Dopis prenosimo u cijelosti.
Poštovani,
U analizi resornog Ministarstva ne uočavamo niti jedan valjani argument koji bi išao u prilog tvrdnji da se Zakon o radu mora mijenjati u navedenom obliku jer će se time pokrenuti gospodarstvo i poduzetničke aktivnosti, pa se postavlja pitanje osnove koja je vodilja predloženih izmjena. Veći dio analize je nedorečen i nerazumljiva je intencija Nositelja, pa se na istu nije moguće ni referirati.
Sigurnost radnih mjesta, zaštita kroz regulativu radnog vremena s kojim se neće moći manipulirati, stvarno reguliranja pojma „dostojanstvene plaće“, preciziranje odrednica vezanih uz dodatke na plaću i jačanje kolektivnog pregovaranja, po našem su mišljenju smjernice kojima se trebalo voditi s ciljem jačanja gospodarstvo kroz zadovoljne i zaštićene radnike.
Ugovori o radu
U važećem ZOR-u regulirana je duljina trajanja ugovora na određeno vrijeme a oni su, umjesto izuzetka, postali raširena praksa i njihovo produljenje traje višestruko dulje od tri godine. Praksa pokazuje da je dovoljna izmjena naziva radnog mjesta, bez izmjena ostatka sadržaja vezanog uz opis poslova, da bi se umjesto u okviru do tri godine, produžavali kroz naredno razdoblje od tri godine i dulje. Navedenim su radnici u nesigurnosti jer ne mogu napredovati, ostvarivati pravo na kredite kojima bi osigurali stanovanje i druge potrebe, a što nedvojbeno utječe i na zasnivanje obitelji. Dakle, sklapanje i trajanje ugovora na određeno vrijeme treba uistinu biti iznimka, uz smanjenje i ograničenje razloga za zasnivanje takvog radnog odnosa i uvjet zapošljavanja na neodređeno vrijeme, te ojačanu kontrolu preispitivanja takvog rada.
Rad na neodređeno vrijeme treba biti osnova za zasnivanje radnog odnosa.
Olakšavanje otpuštanja nije opcija niti će polučiti pozitivan efekt. Baš naprotiv, potaknuti će daljnji odlazak mladih iz RH.
U dijelu vezanom uz agencijske radnike ističemo sadašnji problem nejednakosti prava agencijskih radnika, sa zaposlenima u tvrtkama od kojih se angažiraju. Dodatno ukazujemo i na anomaliju vezanu uz dio vlasnika agencija koji su ujedno na čelnim pozicijama nekih drugih tvrtki u kojima angažiraju „svoje agencijske radnike“ i koje radnike po potrebi među sobom izmjenjuju u agencijama zadržavajući ih na isti poslovima unutar tvrtki u kojima su na čelnim mjestima. Time se stvarna potreba rada na neodređeno vrijeme prikriva, a građanima koji rade preko tih agencija onemogućava sigurnost rada i ostvarenje drugih životnih potreba uz to vezanih.
Rad od kuće
Pandemija je pokazala nužnost reguliranja rada od kuće, od uvjeta rada do troška opreme i drugih resursa potrebnih za rad. Sadašnje stanje utječe jedino na smanjenje troškova poslodavca. U tom djelu ne nailazimo na ozbiljan pristup Predlagatelja koji ide u smjeru regulative kojom će se riješiti ovo pitanje, a prema našem viđenju upravo je takva vrsta rada bila isticana kao nužnost zbog koje je potrebo mijenjati pojedine odrednice ZOR-a.
Pored regulative vezane uz opremu i troškove radnika koji radi od kuće, nužno je posvetiti dužnu pažnju radnom vremenu, obzirom na činjenicu da radno vrijeme takvih radnika traje daleko duže od propisanog njihovim ugovorima o radu.
Radno vrijeme
Nije nepoznata raširenost, često neplaćenog, prekovremenog rada. Nisu nepoznati ni primjeri da se s radnicima iz iste tvrtke pojedinačno dogovara (i potpisuje) zamjena za slobodne dane umjesto plaćanja prekovremenog rada na način da netko za prekovremeni rad dobije jedan „slobodan dan“, a da drugi radnik u istoj situaciji i za isti broj prekovremenih sati dobije dva „slobodna dana. Daljnji je problem kada i u kojoj mjeri radnik, zbog potreba posla, uopće iskoristi takve dane.
Smatramo da prekovremeni rad treba dodatno ograničiti i uvesti, kako u ovom tako i za svu drugu regulativu, dodatne kontinuirane inspekcijske nadzore i kazne poslodavcima vezane uz rad i radno vrijeme, jer je nedvojbeno da prekomjeran rad utječe na život i zdravlje radnika, a neplaćanje istog ide na štetu radnika i proračuna.
Posebno ističemo da Predlagatelj očito nije vodio računa o regulativi vezanoj uz radno vrijeme, a istodobno se poziva na europske direktive vezane uz usklađenje poslovnog i privatnog života.
Kolektivni radni odnosi
Je li intencija Predlagatelja da, kroz javno propagirani prijedlog plaćanja članarine nečlanova sindikata za konzumiranje prava iz kolektivnih ugovora, oslabi sindikalno djelovanje nejasnim prijedlozima o produljenoj primjeni kolektivnih ugovora, smanjenjem zaštite sindikalnih povjerenika i prava na štrajk?
Vodite računa i da se plaćanjem „paušalne članarine nečlanova“ reprezentativnim sindikatima koji sklapaju kolektivne ugovore, dovodi u pitanje sindikalno djelovanje i opstanak nereprezentativnih sindikata, pa se i u to djelu postavlja pitanje takvog prijedloga i njegovog utjecaja na sindikalno djelovanje.
Kolektivno pregovaranje i broj sklopljenih kolektivnih ugovora, prema podacima, i onako je u RH svedeno na zabrinjavajuću razinu, pa se u tom djelu otvaraju i dodatna pitanja.
Pitanja Predlagatelju, nositelju analize:
- Koji su stvarni razlozi izmjena, odnosno tvrdnja da je nužno donošenje novog Zakona o radu u predloženom obliku?
- Gdje ste se, u predloženim izmjenama, stvarno vodili direktivama EU na koje se pozivate, te potpisanim konvencijama?
I, na kraju, ne možemo se oteti dojmu da sve prethodne izmjene, pa i sada predložene, idu u smjeru slabljenja prava i zaštite zaposlenih u RH a ne nalazimo da su direktive EU na to usmjerene. Baš naprotiv, mišljenja smo da direktive usmjeravaju da se u matičnom zakonodavstvu ne umanjuju stečena prava nego se ona lošije regulirana usklađuju s boljim europskim standardima. U tom smislu, kada naše zakonodavstvo uspoređujete s propisima o radu drugih članica EU, trebali bi voditi računa i na radni i životni standard u istim tim zemljama. Kada do takvog standarda dođemo u RH, moći ćete raditi i usporedbe.
Stoga bi prvenstveno trebali razmatrati bolju regulativu vezanu uz plaće, jer pojam „dostojanstvene plaće“ je kunski nemjerljiv (nereguliran) i, u biti, nema značenje, kao što je slučaj i kada su u pitanju dodaci na plaće. Sadašnja minimalna plaća, koja trenutno ima svoj „omjer“, zasigurno nije dostojansvena plaća.
Smatramo da o pregovorima, koje vodite sa socijalnim partnerima, javnost treba redovito i transparentno obavještavati.
S poštovanjem,
Predsjednica HSS
Vlatka Vukelić
Hrvatski sveučilišni sindikat 