Nezakonite zakonske inicijative Ministarstva znanosti

Objavljujemo redakcijsko izvješće zagrebačkoga uredništva hrvatskih sveučilišnih novina Universitas koje je splitskom rektoru Draganu Ljutiću toliko zasmetao da je naložio njegovo uklanjanje.

Donji je članak 20. listopada 2021. bio prelomljen za tisak u hrvatskim sveučilišnim novinama Universitas broj 144, str. 2–3, ali je po nalogu rektora splitskoga sveučilišta Dragana Ljutića 21. listopada 2021. izbačen i zamijenjen s ništa manje nego pet njegovih fotografija.

Prelomljeni pa cenzurirani članak.

Novina kakva je objavljena bez cenzuriranoga članka na str. 2 i 3.

Cenzura ukazuje na značajnu spregu s politikom kad se ne smije izvijestiti ni o činjenici da je Sveučilište u Zagrebu uputilo četiri pisma ravnateljici Ureda za zakonodavstvo Vlade Republike Hrvatske:

o Planu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja

o obrascu za promjenu zakona o znanosti i visokom obrazovanju

o obrascu za promjenu zakona o osiguravanju kvalitete

o obrascu za promjenu zakona o akademskim nazivima

i priložilo ih u četiri internetska savjetovanja Ministarstva znanosti:

o Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu Ministarstva znanosti i obrazovanja

o prethodnoj procjeni za promjenu zakona o znanosti i visokom obrazovanju

o prethodnoj procjeni za promjenu zakona o osiguravanju kvalitete

o prethodnoj procjeni za promjenu zakona o akademskim nazivima.

Zbog cenzure je urednik Ivan Perkov 26. listopada 2021. podnio ostavku i o tom izvijestio javnost na konferenciji za tisak Hrvatskoga sveučilišnoga sindikata.

REVOLUCIONARNI ZAHVAT U SUSTAV

Nezakonite zakonske inicijative Ministarstva znanosti

Ministarstvo je po Zakonu o procjeni učinaka propisa moralo objaviti prethodne procjene za namjeravane promjene. U njima umanjuje važnost i utjecaj planiranih promjena zakona

Planom zakonodavnih aktivnosti u 2022. godini Ministarstvo znanosti i obrazovanja najavilo je 1. listopada kao reformske mjere donošenje šest zakona u cijelosti i izmjene jednog zakona tijekom sljedeće godine. Time se kani iz temelja promijeniti zakonodavni okvir sustava znanosti i visokoga obrazovanja. Takav se revolucionarni zahvat u sustav ne pamti od vremena Stipe Šuvara. Ima li takva težnja pokriće u stvarnim potrebama? Postoje li razumni ciljevi, mehanizmi i načini da se oni provedu? Ili su ciljevi tih politika zapravo politikantski i zakulisni?

Fantomski izgovori

Može li se deficit demokracije, rasprave i razložnosti u epidemijsko doba iskoristiti za zakonsko ukidanje ustavom zajamčene autonomije sveučilišta i povratak političkog kadroviranja u sustav znanosti i obrazovanja?

Hrvatska je već ozbiljno bolesna od poremećaja ravnoteže vlasti jer je izvršna vlast prigrabila sebi i zakonodavnu, ostavljajući Saboru ulogu ukrasa i glasačke mašinerije. Saborski su odbori, klubovi i zastupnici prestali biti predlagatelji zakona koji se i donesu, a Sabor se zaobilazi i svodi na sporednu ulogu kad koje ministarstvo kao nositelj izrade zakona izjavi da je riječ o reformskoj mjeri koju je Vlada dogovorila s Bruxellesom u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Pritom u samom Planu ni u Narodnim novinama nema podatka tko ga je i kad donio. No, to ne smeta Ministarstvu znanosti da potrebu donošenja novih zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju i o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi obrazlaže potrebom provedbe Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Dakle, od Sabora se traži da donese nove zakone zbog razloga koje Sabor ne bi smio propitivati, a koje sâm nije imao prigodu utvrditi, jer o Nacionalnom planu oporavka i otpornosti nije raspravljao niti mu je on predočen.

Netransparentnost

Ministarstvo je na svojim mrežnim stranicama 8. listopada objavilo izmjene i dopune Plana savjetovanja sa zainteresiranom javnošću za 2021. godinu. Plan je datiran s 4. listopada i potpisao ga je ministar Radovan Fuchs. Njime je predviđena javna rasprava o nacrtima ukupno 39 akata: devet zakona, deset pravilnika, 15 odluka, dva nacionalna plana, jednoj strategiji i dvjema smjernicama. Na dan donošenja promijenjenog Plana trebalo je biti provedeno 25 savjetovanja, a do kraja godine otvoreno još 14 savjetovanja. Međutim, za 24 provedena i 14 namjeravanih savjetovanja nije naveden sastav povjerenstva ili radne skupine koja sastavlja pojedini akt. To ukazuje da je rad Ministarstva u 97,4 % slučajeva netransparentan.

Hrvatski sveučilišni sindikat još je 8. lipnja od Ministarstva zatražio pristup informaciji – odluci o imenovanju radne skupinu za izradu novog zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. I do danas ga nije dobio.

Paralelno pripremanje akata

Planom savjetovanja predviđeno je da se novi zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju donese u ožujku 2022. pa da se od 1. do 30. prosinca ove godine (u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana) održi savjetovanje o nacrtu novog zakona. Iako 1. prosinca kani pustiti nacrt u javnu raspravu, Ministarstvo 8. listopada napominje da još nije osnovalo Povjerenstvo za izradu Nacrta prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Ako je to istina, kad će ga povjerenstvo raspraviti i napisati? Postojeći zakon ima više od 100 kartica teksta.

K tomu dva tjedna prije, 16. studenoga, Ministarstvo planira završiti savjetovanje o novom Pravilniku o evidencijama u visokom obrazovanju koji bi se donio prema postojećem zakonu. Neusklađenost formalno potječe od činjenice da je koordinator izrade novog zakona Uprava za znanost i tehnologiju, a koordinator izrade novog pravilnika Uprava za visoko obrazovanje. Plemenite li jednostavnosti, te dvije uprave na istoj adresi povezuju isti državni tajnik i ministar.

Posljedica istodobnog donošenja novog zakona i novog pravilnika po starom zakonu bit će da se u prijelaznim odredbama novog zakona neće predvidjeti da do donošenja novog pravilnika po novom zakonu ostaje na snazi novi pravilnik po starom zakonu, pa će stupanje na snagu novog zakona na snagu vjerojatno uskrisiti stari pravilnik koji će u međuvremenu biti ukinut.

U državi vladavine prava uz nacrt zakona nositelj izrade propisa pripremio bi i sve njegove provedbene propise da zakon što prije u cijelosti postane funkcionalan i provediv.

„Fleksibilizacija“

U Planu savjetovanja kao cilj novog zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju navodi se: „Usklađivanje ‘zastarjele’ zakonske regulative s novim smjerovima javnih politika i potrebama suvremenog sustava znanosti i visokog obrazovanja te fleksibilizacija sustava znanosti i visokog obrazovanja.“ Riječ fleksibilizacija ne postoji u rječnicima hrvatskog jezika. Njezin engleski predložak nema ni Merriam-Webster, pa je novoj riječi bez definicije moguće pridijevati različita značenja. No, korijen je jednoznačan: fleksija znači pregibanje, a pridjev fleksibilan koji se svija, popušta utjecaju, što je gipko, prilagodljivo, koga se lako dade nagovoriti. Dakle, fleksibilizacija je model ukidanja autonomije. Nije stoga slučajno da se autonomija ne spominje u Planu savjetovanja, Planu zakonodavnih aktivnosti ni u obrascima prethodne procjene ijednog od tih zakona.

Preopterećenost Ministarstva

U Obrascu prethodne procjene za Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kao razlog promjene zakona ističe se preopterećenost Ministarstva i nemogućnost da ujednačeno provodi postojeći zakon: „dolazi do određenog opsega nerazumijevanja odredbi Zakona od strane dionika u sustavu te povećane potrebe za tumačenjem od strane Ministarstva“ i „Ministarstvo se, s obzirom na teškoće u razumijevanju i tumačenju, a stoga i na poteškoće u provedbi pojedinih odredbi Zakona, susreće s većim brojem upita i zahtjeva ustanova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja za tumačenjem“.

Zakon se tiče 900 tisuća građana

Ministarstvo u Prethodnoj procjeni ističe potrebu donošenja novog zakona o znanosti i visokom obrazovanju koji će biti „usklađen s novostima na razini europskog istraživačkog prostora odnosno europskog prostora visokog obrazovanja“. Sveučilište u Zagrebu u prilogu javnoj raspravi povodom toga ističe: „nigdje se ne navodi koje su to ‘novosti’, po čemu su i za koga dobre i zašto je potrebno promijeniti cijeli sustav da bi se on uskladio s ‘novostima’. Riječ je o sustavu koji, prema zadnje objavljenim podatcima Državnog zavoda za statistiku, obuhvaća: 155.627 studenata, 18.056 nastavnika, 23.859 istraživača i 751.097 visokostručnih osoba – ljudskih potencijala u znanosti i tehnologiji u dobi od 25 do 64 godine, dakle više od 900 tisuća građana“.

Reakcija Sveučilišta u Zagrebu

Na taj proceduralni i institucionalni nered reagirao je u ime Sveučilišta u Zagrebu rektor Damir Boras. On je 4. listopada dostavio četiri pisma ravnateljici Vladina Ureda za zakonodavstvo Zdenki Pogarčić. Ta su pisma objavljena kao prilozi javnoj raspravi na portalu e-savjetovanja, da se dionici izvršne i zakonodavne vlasti ne bi mogli praviti kako nisu znali, a s njima je 19. listopada upoznat i Senat Sveučilišta u Zagrebu.

Rektor Boras piše: „Načelo vladavine prava, objektivne pravne sigurnosti, pravne izvjesnosti i predvidljivosti postulira da se zakonom ustrojeni sustav ne mijenja samo radi usklađivanja s neimenovanim ‘novostima’, osobito kad nije riječ o utvrđenoj ‘potrebi’ ili jasnomu napretku, kad nema studije koristi ni jasnih pokazatelja dobitka, a sustav prethodno nije ni konzultiran. O najavljenim reformskim mjerama izostao je dijalog sa svim dionicima sustava. Nije bilo ni informacije, ni razmjene argumenata, pa ni bilo kakva stručnoga dogovora i suglasja. Zaobiđeni su: Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Rektorski zbor Republike Hrvatske, Akreditacijski savjet Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokoga obrazovanja i Sveučilište u Zagrebu kao najveće i najvažnije sveučilište u Hrvatskoj.“

Upozoravajući na nepravilnosti uočene u Obrascu prethodne procjene za Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju rektor Boras ističe: „Cilj je zakonskih promjena suprotan ustavnomu jamstvu slobode ustroja i djelovanja sveučilišta i zajamčene im autonomije. Iz Prethodne procjene očit je cilj novoga zakona: dezintegracija i uništenje četiri najveća i kontinuiranim djelovanjem najstarija sveučilišta u Hrvatskoj (u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu) propisivanjem obveznoga ‘sklapanja programskih sporazuma s visokim učilištima’ (dakle pojedinim fakultetima, akademijama i sveučilišnim odjelima s pravnom osobnošću, a ne sa sveučilištima) ‘radi uvođenja novog modela financiranja’.“

Rembrandt, Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa, detalj

 „Uvođenje načela odgovornosti“

Ministar Fuchs u Planu savjetovanja najavljuje da će novi zakon: „omogućiti / utjecati na povećanje kompetitivnosti javnih znanstvenih organizacija i javnih sveučilišta te osiguranje učinkovitog i razvojno poticajnog sustava njihova financiranja, povećanje kvalitete studija na svim razinama visokog obrazovanja, stvaranje poticajnijeg okruženja za sudjelovanje znanstvenika u međunarodnim znanstvenim kompetitivnim projektima, poticanje mobilnosti znanstvenika, uvođenje načela odgovornosti u znanosti i visokom obrazovanju te stvaranje pozitivnog okruženja za poticanje suradnje znanosti, visokog obrazovanja i gospodarstva.“

Dakle, nema naznake okrupnjivanja javnih znanstvenih instituta ni njihova uključivanja pa ni povezivanja s javnim sveučilištima. Kako će im onda novi zakon pomoći da postanu bolji, vidljiviji i spremniji za natjecanje?

Najava „uvođenja načela odgovornosti“ nameće zaključak da Ministarstvo smatra kako odgovornosti u sustavu do sad nije bilo. Kani li je uvesti stranačkim postavljanjem čelnika? I ukidanjem ovlasti stručnih vijeća?

Hoće li država učiniti suodgovornima čelnike instituta i visokih učilišta tako da omogući trostrane pregovore i uključi ih u sklapanje kolektivnih ugovora? Znanstveni instituti, javna pa i privatna sveučilišta sad su prisiljeni provoditi kolektivni ugovor o kojem nisu pregovarali niti su ga sklopili, a jedan sindikat drži monopol na davanje suglasnosti na pravilnike o raspodjeli i korištenju prihoda znanstvenog instituta i visokog učilišta ostvarena na tržištu obavljanjem nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti.

Zaobilaženje procjene učinaka propisa

Donje Svetice u Planu savjetovanja dodaju i kako će organizirati „javne objave na internetskim stranicama Ministarstva“, „sastanke s relevantnim članovima znanstvene i akademske zajednice“ pa „konzultacije s članovima znanstvene i akademske zajednice te drugim zainteresiranim dionicima“. Ne predviđa se javno izlaganje materije koja je predmet savjetovanja, što znači da ili ne poznaju čl. 13. st. 5. Zakona o procjeni učinaka propisa ili su unaprijed odlučili donijeti zakon bez iskaza o procjeni učinaka propisa, provođenjem uskrate otvorenosti i transparentnosti, isključivanjem javnosti. Na tu je opasnost Sveučilište u Zagrebu dopisima upozorilo Ured za zakonodavstvo Vlade RH.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja u internetskim savjetovanjima o prethodnoj procjeni:

– za Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju tvrdi da bi novi zakon imao tek „neznatan“ učinak u 42 kategorije, dok ne bi imao ni neznatan učinak u 81 kategoriji, ne bi imao ni „mali“ učinak u 123 kategorije, a ne bi imao ni „veliki“ učinak u 123 kategorije. Osim toga, u još 13 rubrika odgovor je „NE“. Ukupno je Ministarstvo u 340 slučajeva odgovorilo s „NE“.

– za Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju tvrdi da bi novi zakon imao tek „neznatan“ učinak u 13 kategorija. Ukupno je 372 puta odgovoreno s „NE“ kako bi se umanjila važnost i utjecaj zakona. Nigdje se ne navodi zašto bi trebalo zamijeniti zakon koji od donošenja prije 12 godina nije imao ni jednu promjenu.

– za Zakon o akademskim i stručnim nazivima tvrdi da bi novi zakon imao tek „neznatan“ učinak u 9 kategorija. Ukupno je 374 puta odgovoreno s „NE“. Nigdje se ne navodi zašto bi trebalo zamijeniti zakon koji već devet godina nije doživio ni jednu promjenu.

Ni na jednu od promatranih kategorija novi zakoni ne bi imali ni „mali“ ni „veliki“ učinak.

U odgovoru na pitanje je li utvrđena potreba za provođenjem procjene učinaka propisa na malo gospodarstvo (MSP-test) u svim je obrascima odgovoreno i DA i NE. Takav oblik komuniciranja s javnošću ne služi istini ni procjeni, nego prikrivanju istine i zaobilaženju stvarne analize iz koje bi bilo vidljivo da su stvarni razlozi za promjenu zakona neki drugi, a ne oni koji su i kako su deklarirani.

Zaključak

Ministarstvo je po Zakonu o procjeni učinaka propisa moralo objaviti prethodne procjene za namjeravane promjene. U njima umanjuje važnost i utjecaj planiranih promjena zakona, a to čini namjerno kako bi izbjeglo strožu proceduru prethodne procjene učinaka novih zakona. Sveučilište u Zagrebu prosvjedovalo je zbog obezvrjeđivanja i varanja zainteresirane javnosti i namjere da se planirani zakoni nametnu tehnikom političkog manipuliranja.

R.I.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.